Grižnja savjesti

Za grižnju savjesti sam prvi put čuo kad sam bio mali, i kad su mi ispirali mozak na vjeronauku (ne želim ovim nikoga uvrijediti, ali danas imam stav da je to čisto ispiranje mozka s jednim ciljem - o tome drugi put).
Uglavnom, shvatio sam to kao nešto loše što osjetiš zbog nečega što si učinio ili nisi učinio, a trebao si učiniti (istine radi, vjerojatno to ovako dobro nisam shvatio, ali manje-više bio sam tu negdje oko ove definicije).
Kako sam se često osjećao loše, bilo mi je drago što sam shvatio da je to grižnja savjesti i da će mi mali Isus sa Bogom ocem to oprostiti već na sljedećoj ispovijedi (eh, da bar i danas imam takav stav, lakše bi se osjećao sada).

Sutra mi je ispit, koji je trebao biti još na kraju roka (koji je završio 2. 7.), ali je profesor radi nekih svojih problema odgodio za sutra. Problem je što ja nisam to naučio, i osjećam se loše, zapravo osjećam tu grižnju savjesti sada, JER znam da sam mogao naučiti.
Čak i sada kad znam da nisam naučio, znam puno bolje od nekih koji me zovu i pitaju tako glupa pitanja, a oni su naučili. Mislim ja u sebi, kakvog li licemjera za Boga miloga?!
Tako me zove jedna kolegica (ne dao Bog da je imenujem prijateljicom), inače smo i susjedi ( usput, prava mala lajona i tračerica, tj. kao mlada ženica od nekih 20-ak godina sa sela). Pametuje ona meni kako ja nisam položio ovaj ispit već godinu dana, kako se sigurno loše osjećam radi toga i bla bla bla... a sutra dan, širi po susjedstvu priče kako padam taj ispit već 2 godine.
Da stvar bude gora, ja ga ne padam jer ne izlazim, a ne izlazim jer ga ne učim. Jednostavno!
I opet, sada kad ga nisam naučio, znam bolje od nje. Jednom riječju   S R A M O T A.
Prije neki dan me zvala i pitala što to znači u jednoj definiciji "knjižno pravo"? Mislim se ja, možda me zajebaje, jer to zna i moja sestra koja ne studira Pravo,
to zna i moja mama koja nema veze sa pravom, usudio bi se reći da to zna i svaka baba od 85 godina koja nema ni osnovnu školu.
Ali ne, onda STVARNO ne zna i prijateljski moli da joj objasnim. Kako sam valjda moralan, i ne znam reći ne, kažem (još uvijek u nevjerici) kako ću joj objasniti.
To ti je pravo po kojem se vlasnik nekretnine može upisati kao takav u zemljišnu knjigu, ili gruntovnicu (sada već sa smješko na licu)
Ok, zahvali ona i pozdavi (uz zamolbu, da joj napišem jednu žalbu zbog nekog prometnog prekršaja za njenog dragog momka).

I tako, razmišljam ja, kako se takav netko može pravit pametan. Dapače, kako ima obraza i GDJE JE NJEMU (o ovom konkretnom slučaju njoj) JEBENA grižnja savjesti. Da stvar bude gora, ona je (kao) velika Kršaćanka, i (kao) prava vjernica - jednako (kao) i cijela njena obitelj.

Zato sam odlučio da ću ovo ljeto zbilja posvetiti učenju, jer znam da mogu (očigledno je da imam talenta i pametni), pa shodno tome i hoću primjeren uspjeh, kojeg zaslužujem (s obzirom na sve ostale), a ako i ne zaslužujem onda ću ga zaslužiti svojim radom, pameću i poštenjem, a ne preko veza i drugih balkanskih formula (ne)uspjeha.

Nema više grižnje savjesti, neka to bude nešto za Kršćane (i ostale, koji imaju potrebu za tim). Uostalom, i ovako sam ateist.