Prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posta. Doduše, nije se mnogo toga promijenilo, što ne znači nužno da su stvari koje su mi se događale bile dosadne.
Faks, kao i većina stvari, još uvijek stoji na mjestu. Ne mislim sada za gradu fakulteta, već na moje stanje s položenim ispitima. Nažlost, već me počelo zamarati (zapravo, ovo je također stvar koja nije nova). Vrijeme je da se maknem s mjesta koje nije ni malo ugodno. Kako ću to napraviti, hmm, ni sam ne znam. Imam nešto napameti, kao trebalo bi se više uhvatiti knjige, ali pošto to nužno ne garantira uspjeh, onda mi se gotovo i ne da.
A da se napokon uhvatim preporuka i veza (vezica). Da pokažem da sam ipak Hrvat (č. Rvat) i da mi je mjesto tu gdje sam, gdje sunce grije stinu (i njoj je dopizdilo od vručine).
Eh, ne, to ne bi bio ja, ma koliko privlačno zvučala ta fiktivna uspješnost.
Odmah da se pohvalim. Prihvatio je Vrhovni sud RH moju tužbu koju sam pisao i to pozivajući se na ustavno pravo "suđenja u razumnom roku". Moram priznati da mi ovo puno znači. Jako mi je podiglo i sapomouzdanje, jer bez obzira što ispiti ne idu jedan za drugim, ipak sam nešto naučio (na moju sreću, mnogo više nego oni kvazi-uspješni studenti i ostali vezičari).
Jako sam sretan zbog ovoga, a usput, i "bogatiji" sam za cca. 5.000,00 kn što je sud presudio kao primjerenu naknadu jer su mi organi RH uskratili to ustavno načelo.
Kako sam u kroničnoj besparici, tako smo se mama i ja uhvatili posla. Rukovodimo se mi onim: "kad se male ruke slože, sve se može, sve se može". Sada ne znam da li se tješimo da ćemo uspjet izać iz ove financijske krize u koju smo zapeli nakon majčine prometne nesreće, ali za sada nam ide dobro. Radi se, kako bi u Dalmaciji rekli, "sve u šesnajst".
Istine radi, dalmatinci obično imaju malo drugačiji pogled na ovakvo radno vrijeme :)
Nadam se samo da će svi honorari biti uplaćeni prije nego dođu slipovi na naplatu, jer su neki slipovi išli i preko očeve kartice, a on stiže doma ovih dana... pa ne bi bilo baš lijepo (i jako teško bi objasnio) zašto se nalazi u nedozvoljenom minusu kada je položio novac za svoje slipove.
Ah, kakve sam sreće ne bih se začudio da mi se upravo ovakvo nešto ne dogodi ("prigriza jezik dabogda" - rekla bi moja prijateljica).
Eh da, usput, zahvaljujući ovom novom poslu obašao sam cijelu Dalmaciju, pogotovo Zagoru. Moram priznati da mi je čak nekako i simpatična, a zrak je kudikamo lakši za disanje (iako, nemali broj puta je "smrdio" po životinjama).
nedjelja, 15. srpnja 2007.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentari:
Objavi komentar